Neka predvečerja jednostavno imaju onu čaroliju koju ne možete isplanirati, a tako je bilo i u četvrtak na stadionu Trenka. Stadion je bio ispunjen toplinom, zajedništvom i što je najvažnije energijom koja se rijetko osjeti na utakmicama ove razine. Oko stotinjak vjernih gledatelja okupilo se kako bi podržalo našu momčad, i svi oni su svjedočili nečemu posebnom: petoj uzastopnoj pobjedi bez primljenog pogotka.

Ne samo da je Trenk nanizao pet trijumfa zaredom, već je naša obrana peti put zaredom zaključala vrata vlastite mreže. Time je nastavljen klupski rekord u broju utakmica bez primljenog gola, a ovog puta to je došlo protiv nikog drugog nego DJK Göggingen, momčadi koja punih sedam mjeseci nije osjetila gorčinu poraza. Do četvrtka.

Od samog početka susreta bilo je jasno da Trenk nije krenuo agresivno u napad, već je momčad taktički strpljivo pristupila utakmici sa spremnošću na male rizike. I baš se taj pristup isplatio u 27. minuti. Nakon dobro orkestriranog napada, Frano Grganović je sjajno probio desnu stranu terena, elegantno prošao svoje čuvare i s lakoćom uposlio Mateja Babića. Njegova precizna asistencija našla je Borisa Vrebca koji je mirno i sigurno zatresao mrežu za vodstvo od 1:0.

Do drugog gola čekali smo do 51. minute, ali Trenk je tijekom cijelog prvog i početka drugog dijela imao jasnu kontrolu igre. Sportska disciplina bila je očita, a prilike su se redale. U 51. minuti svoju drugi ovosezonski pogodak postigao je Miro Cindrić, potvrdivši sjajnu formu i donijevši našem klubu važnu sigurnost na semaforu (Link za semafor se nalazi na našim društvenim mrežama prije svake utakmice).

Nakon drugog pogotka, Trenk je nastavio pritiskati i stvarati prilike, a momčad je nekoliko puta zaprijetila i pogodila okvir gola. Konačni rezultat od 3:0 postavio je u 81. minuti Josip Culej, koji je također iskoristio asistenciju Mateja Babića za svoj značajan doprinos u ovom susretu.

Sve u svemu, utakmica je bila pravi pokazatelj naše taktike i kvalitete, uz discipliniranu igru i sjajnu izvedbu svih igrača na terenu. Trenk je još jednom potvrdio svoj rast i ambiciju.

Ono što je možda još i važnije od same pobjede jest atmosfera koju smo doživjeli tu večer. Naš mali stadion postao je pozornica na kojoj su se ljubav prema nogometu, odanost klubu i zajedništvo naših ljudi spojili u nešto posebno. I ne, ovo nije bio običan susret, ovo je bila večer koja će se prepričavati. Večer kad je Trenk pokazao da ne samo da zna pobjeđivati, nego to zna raditi i uz podršku svoje publike, onako kako to rade pravi klubovi s dušom.

‍